U Sjedištu Biskupske konferencije Rimokatoličke Crkve u Hrvatskoj u Zagrebu dana 12. studenoga 2013. održano je među religijski skup i simpozij pod nazivom Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj.
Vjerske zajednice kršćanske, židovske i muslimanske tradicije koje okupljaju više od 92 posto građana Hrvatske iznijeli su svoja stajališta kojima potiču očuvanje braka i obitelji kao temeljne ćelije društva. Usvojena je zajednička izjava (u nastavku).
U ime Crkve nazočan je bio tajnik Sinode koji je u svom izlaganju istaknu sljedeće: «(…) Pitanje braka i obitelji egzistencijalno je povezano sa svim aspektima društva jer je obitelj temeljna ćelija društva, najpogodnije mjesto za razvijanje i usavršavanje temeljnih znanja i vještina koje su potrebne za život, pa time razvoj i opstanak društvene zajednice.
Reformirana Crkva stoji na kršćanskom (biblijsko – reformacijskom) naučavanju kako je brak zajednica muškarca i žene. Stoga je naše stajalište kako je samo takva zajednica brak te se treba štititi, promicati i čuvati kao temeljna ćelija i sigurnost budućnosti društva.
Bračna zajednica je danas više nego ikada prije ugrožena. Iako postoje preduvjeti za njezin napredak sve je veći broj rastava, samačkog načina života, otuđenosti i sukoba u obitelji. Sve to stvara temelje za destrukciju i dekonstrukciju društva. Mišljenja smo kako bi učenje kulture življenja i razvoj onoga što se naziva 'protestantska radna etika' što nije nužno i religijski koncept, nego pristup radu i obvezama; briga i 'borba' za bračnu zajednicu, njezino očuvanje i unaprjeđivanje trebale biti usvajano od 'malih nogu'; imperativ društva te posebno državnih institucija koje moraju djelovati za opće dobro i napredak.
Na tragu iznesenog mišljenja smatramo kako bi trebalo pristupiti razradi nastavnog programa u osnovnim i srednjim školama koji bi se bavio kulturom življenja, u kojemu bi se mlade učilo osnovnim znanjima i vještinama potrebnima za svakodnevni život (radna etika, pristup novcu, kućna ekonomija, upravljanje materijalnim sredstvima, etika u životu itd.) te kako i na koji način stvarati i održavati brak i bračnu zajednicu. (…)
Reformirana Crkva u Hrvatskoj djeluje više od 470 godina, a od 1781. ima Zakonom zajamčena prava na Bogoštovlje i pastoralnu službu pa je po tom pitanju na ovim područjima stekla izvjesna iskustva.
Pitanje braka i bračne zajednice u okružju koje, u većini slučajeva, ima logiku 'Većina protiv manjine' ili 'Nas je više pa smo mi zato u pravu' nije lagan, a ni lagodan.
Priprave, programi i obiteljska savjetovanja pored pastoralno- teološkog najviše se temelje na tome kako pomiriti različitosti i naći zajednički život. Živjeti svoju posebnost, a da se zbog toga ne osjeća građaninom drugoga reda. To je izuzetno teško u okružju koje već dugi niz desetljeća propagira monokulturu, te ima dugačko nasljeđe totalitarističke-komunističke isključivosti i netolerancije. Dakle, u velikom broju slučajeva kohabitacija se svodi na toleranciju i uvažavanje većinskog mišljenja, na uštrab manjine. Prečesto imamo primjere kada se nasilno naturaju ideje inače strane našoj hrvatskoj tradiciji; pa se nacija povezuje sa određenom religijom do mjere isključivosti i netolerancije. Navedeno, uvodne statistike, te opća društvena problematika reflektiraju se na pitanje braka u Crkvi.
Priprave za brak se vode u onim zajednicama koje imaju osiguranu pastoralnu skrb i gdje se kroz sustav katehetskog bračnog poučavanja na temelju individualnih slučajeva odvija priprava za brak koju vode svećenici/ce Crkve. Posebno su dragocjene pouke onih svećenika/ca koji imaju bračno iskustvo pa na temelju nauka i praktičnog života mogu progovarati o svim aspektima bračnog života na meritoran način.
Na koji način vjerske zajednice mogu pomoći očuvanju braka i obitelji? Moraju imati jasan nauk o tome što je to brak iz kojega proizlazi obitelj. Brak treba biti definiran kao zajednica muškarca i žene jer je to Bogom određeno i prirodom zadano zajedništvo koje može roditi obitelj.
Vjerske zajednice trebaju poticati stvaranje pobožnih i posljedično kvalitetnih međuljudskih odnosa u kojima prevladava: sloga i razumijevanje, te u kojemu se sukobi rješavanju dijalogom, a ne nasiljem. Sukob se ne može izbjeći - jer je on sastavni dio života - no bitan je pristupa rješavanju problema. On bi se mogao svesti na moralni kodeks određen od Gospodina Isusa Krista: 'Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima' (Mt 7,12).
Vjerske zajednice mogu dio svoje ogromne duhovne energije usmjeravati u naglašavanje dijaloškog pristupa problemu te 'filozofiju praštanja' kao temeljnog preduvjeta rješavanja problema.
Vjerske zajednice bi mogle pa čak i trebale omogućiti organiziranje edukacija koje bi temeljnu ćeliju društva čuvale i očuvale. Mogle bi se založiti za jasno i nedvosmisleno društveno opredjeljenje u temeljnom dokumentu (Ustavu) prema braku kao zajednici muškarca i žene te da se pitanje brige i očuvanja bračne zajednice stavi u - trajni i stvarni - fokus društva.
Mnogi ističu kako - zbog nesposobnosti - da se riješe egzistencijalna i goruća pitanja života, društvo nema vremena baviti se pitanjem obitelji i definiranja onoga što je opće poznato. Povijest nas uči kako su sve velike civilizacije propale kada su svoj sustav vrijednosti; javno i strastveno počele relativizirati. Uvijek po istoj matrici promoviraj dekadenciju kao moderno. Na žalost, povijest se ponavlja!
Bez želje da budu elitističke ili imperijalističke skupine; vjerske zajednice - kao integrativni i sastavi dio društva - trebaju biti ono na što su pozvane, a što je Isus u svomu nauku sažeo: 'Budite sol svijetu!'. Soli ne treba previše nego dovoljno; u malim količinama daje okus, u velikima čuva hranu od kvarenje. Nije pitanje trebaju li vjerske zajednice u velikim ili malim količinama djelovati u društvu nego kada i u kojim količinama!» istaknuo je tajnik Sinode.
ZAJEDNIČKA IZJAVA I ZAKLJUČCI SIMPOZIJ
„Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica“
S DEVETOG MEĐURELIGIJSKOG SUSRETA VISOKIH PREDSTAVNIKA VJERSKIH ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
U okviru Devetog međureligijskog susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, održanom u utorak 12. studenog 2013. u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije, Ksaverska cesta 12a, Zagreb, organiziran je simpozij na temu „Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica“.
Na susretu su sudjelovali: predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog sisački biskup mons. Vlado Košić; tajnik istoga Vijeća prof. dr. sc. Jure Zečević; Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj krčki biskup mons. Valter Župan; voditelj ureda HBK za život i obitelj Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.; u zamjenu mitropolita Zagrebačko-ljubljanskog g.g. Jovana Pavlovića, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne Crkve o. Slobodan Lalić; protojerej Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije o. Kirko Velinski; tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Republici Hrvatskoj Branimir Bučanović; glavni tajnik Saveza baptističkih crkava u RH Željko Mraz; pastor Baptističke crkve Zagreb Zdenko Horvat; direktor Obiteljskog života pri udruzi Fokus i starješina BC Zagreb - Malešnica Davor Kukec; prezbiter Glavnog prezbiterija Evanđeoske pentekostne crkve u RH i predsjednik teološke komisije te Crkve Danijel Berković, glasnogovornica Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj Jasminka Domaš i u zamjenu predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH muftije Aziza ef. Hasanovića Mevludi ef. Arslani, član toga Mešihata.
Skrb za brak i obitelj sastavni je dio nauka i svakodnevice naših vjerskih zajednica. Stoga, okupljeni na Devetom međureligijskom susretu visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, na temelju iznesenih izlaganja, rasprave i zaključaka simpozija na temu „Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica“ usvajamo slijedeću izjavu.
Tijekom simpozija upoznali smo jedni druge o tome što se u vjerskim zajednicama naših triju monoteističkih religija čini na području skrbi o braku i obitelji. Zahvalni smo Bogu i brojnim djelatnicima u našim zajednicama, jer su na vidjelo izašli mnogi oblici takve skrbi. Shvatili smo da i u tom pogledu možemo učiti jedni od drugih te komplementarno upotpunjavati vlastite ponude i programe. Samokritički zaključujemo, da je, unatoč mnogim oblicima te skrbi i predanim nastojanjima, sve to još uvijek premalo, jer zasigurno ima još dosta neiskorištenih mogućnosti za povećanje kvalitete i opsega skrbi za brak i obitelj.
Upućujemo na našu Zajedničku izjavu o obitelji iz 2011. godine, u kojoj među ostalim stoji: „Polazeći od iskustva da je obitelj našega vremena ugrožena u brojnim segmentima njenog postojanja i osvjedočeni o njenom nezamjenjivom značaju za društvo i ljudski rod uopće, ovom Zajedničkom izjavom o obitelji kao visoki predstavnici triju monoteističkih religija u Hrvatskoj, židovske, kršćanske i islamske, zalažemo se za širu javnu i društvenu potporu očuvanju i ozdravljenju obitelji u Hrvatskoj, za prožimanje odgoja u obitelji istinskim vrednotama i vrlinama, za obitelj kao zajednicu u kojoj se ne živi samo radi sebe već i radi drugoga, jer držimo da samo tako obitelj može postati jamac kvalitetnijih međuljudskih odnosa i bolje budućnosti društva i čovječanstva.“
Na tome tragu, nakon što smo iznijeli iskustva i razmijenili primjere dobrih praksi u radu sa zaručnicima, supružnicima i obiteljima, osobito naglašavamo važnost preventivnog djelovanja kako prije sklapanja braka, u smislu što bolje priprave mladih ljudi za bračni i obiteljski život, tako i poslije sklapanja braka u cilju njegovanja braka i obitelji odnosno očuvanja njezina jedinstva, cjelovitosti i sklada, jer takav preventivni pristup olakšava obiteljima da potpunije ispunjavaju svoje društvene uloge na dobrobit cijeloga društva.
Na temelju iznesenih iskustava uočavamo sve veći i sve obuhvatniji angažman vjerskih zajednica oko očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj, uvjetovan također sve većim i sve brojnijim problemima i izazovima s kojima se današnji čovjek susreće u svom bračnom i obiteljskom životu. Potreba za takvim angažmanom vidljiva je i u studijama koje pokazuju da se osobe u braku koje njeguju svoju vjersku dimenziju i redovito ju prakticiraju, u manjoj mjeri razvode, što može upućivati i na veću kvalitetu braka.
Time se sprečavaju negativne posljedice razvoda koje se ne odnose samo na djecu, već i na muškarca i ženu koji se razvode te u konačnici na čitavo društvo. Te posljedice mogu obuhvatiti i pogoršanje fizičkog i psihičkog zdravlja, skraćivati životni vijek (katkada se poseže i za samoubojstvom), uzrokovati lošiji školski uspjeh, pojavnost asocijalnih oblika ponašanja i ovisnosti, siromaštvo te ekonomske i gospodarske gubitke koji iz svega toga proizlaze. Zato držimo da bi zaštita braka i obitelji trebala biti društveni prioritet i da je oko toga potrebno postići jasan konsenzus svih društvenih čimbenika.
Zabrinuti smo što taj jasni konsenzus na mnogim razinama ne postoji u dostatnoj mjeri, kao da se ne uviđa da su zdrave i skladne obitelji dragocjenost i najčvršći temelj društva i da su zdravi i skladni brakovi osnovni preduvjet zdravih i skladnih obitelji kao optimalnog okružja za skladan rast i razvoj budućih naraštaja. U vrijeme kada ekonomska kriza, koja u Hrvatskoj ne jenjava, ima sve pogubniji utjecaj i na stabilnost i održivost brakova i obitelji, držimo da su kvalitetno i primjereno odgojena i obrazovana djeca jedan od najvažnijih jamaca održivog razvoja društva, a time i njegov osnovni „resurs“. Bez njih društvo nema ni nade niti budućnosti.
Kako bi se djeci zajamčilo što povoljnije i sigurnije okružje držimo važnim da i brak bude primjereno zaštićen. Nažalost, brak između žene i muškarca, čije se sklapanje navodi kao ljudsko pravo u čl. 16 Opće deklaracije o ljudskim pravima, do sada nije bio dio Ustava RH pa u tom pogledu nije uživao takav najviši oblik zaštite društva i države. Kao visoki predstavnici vjerskih zajednica pozivamo sve građane RH da se ravnaju prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka u kojoj u čl. 16, st. 1 stoji: „Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj“, a u čl. 16, st. 3: „Obitelj je prirodna i osnovna jedinica ljudskog društva i ima pravo na zaštitu društva i države“; prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u kojoj se u čl. 12 kaže: „Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj“ te prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske u kojem u čl. 5 piše: „Brak je zakonom uređena zajednica žene i muškarca“. Uz to, naše vjernike pozivamo da se ravnaju i prema religijskim i vjerskim zasadama naših zajednicakao i prema našoj Zajedničkoj izjavi o obitelji iz 2011. u kojoj smo iznijeli naše zajedničke stavove o braku i obitelji.
Pozdravljamo odluku Hrvatskog sabora o raspisivanju prvog referenduma u Republici Hrvatskoj, koji su zatražili i omogućili birači, njih gotovo 750.000, te pozivamo sve vjernike naših zajednica: katolike, pravoslavce, protestante, židove, muslimane i druge, da u nedjelju, 1. prosinca 2013. izađu na referendum i svojim glasom osiguraju ustavnu zaštitu braka, budući da je brak kao zajednica žene i muškarca najbolje mjesto za primanje i podizanje djece i osnova obitelji koja je stoga temeljna jedinica svakog društva.
Isto tako izražavamo uvjerenje da se radi o referendumu koji je od presedanskog značaja za Hrvatsku, te ističemo da je važno da vjernici, a tako se izjašnjava velika većina građana Republike Hrvatske, imaju priliku donijeti objektivnu, informiranu i slobodnu odluku o referendumskom pitanju.
Podupiremo referendum za brak jer time želimo zaštiti najslabije u našem društvu, a to su djeca, budući da djeca trebaju obitelj kao prirodni najbolji ambijent za odrastanje i rast u zrelosti i osobnosti.
Podržavamo sva nastojanja države koja su u korist obitelji i njene zaštite. S obzirom na novi Obiteljski zakon zalažemo se da pri njegovom donošenju, kao prvo i temeljno načelo, bude zaštita braka i obitelji.
Apeliramo na sva tijela i sve vjernike u našim vjerskim zajednicama da nastave, u okviru svojih mogućnosti, još cjelovitije pružati pomoć, usluge i sadržaje koji pridonose stabilizaciji braka i obitelji, kako vjerničkim obiteljima tako i svima drugima. Nadamo se da će hrvatska javnost ta nastojanja prepoznati kao pozitivna i molimo da ona budu primjereno vrednovana od strane institucija lokalne, županijske i državne vlasti. Zajednički cilj svih sastavnica našeg društva jest kvalitetna obiteljska i populacijska strategija, kojom bi se stvaralo prijateljsko ozračje za obitelji i sustavnije planiralo daljnje korake u cilju njihove zaštite i očuvanja.
Pozivamo vjernike naših zajednica da svojim osobnim djelovanjem i zalaganjem, još intenzivnije daju svoj doprinos zaštiti i očuvanju braka i obitelji, prije svega osnažujući obitelji konkretnom pomoću i potičući ih da preuzimaju svoju društvenu ulogu te tako utječu na svoju budućnost.
Skrb za brak i obitelj u svojim vjerskim zajednicama nastojat ćemo učiniti što učinkovitijom i konkretnijom. Ona može obuhvaćati uzajamno upoznavanje o iskustvima u toj skrbi, ali i koordinaciju u onome što nam je realno moguće.
Svjesni da je Bog onaj koji je ustanovio brak i obitelj, povjeravamo sva naša nastojanja Njegovom vodstvu te pozivamo vjernike naših vjerskih zajednica i sve društvene sastavnice i čimbenike, da se svi zajedno, još predanije i sustavnije zauzimamo oko dobra braka i obitelji u Hrvatskoj.
